Zadivite goste prekrasno serviranim kolačima

Vrijeme je za blagdansko pripremanje. Blagdani bez kolača kao da i nisu blagdani, a da bi bili u trendu, kolače valja servirati na tacnama s nogicom. Praktične su pogotovo za male stolove ili za one koji su već prepuni delicijama. Pročešljali smo web-ponudu i izabrali najljepše za vaš stol.

Zadivite goste prekrasno serviranim kolačima

CRO FILM 2013. Godina povijesnih kinorekorda, glumačkih debitantica i šačice jako dobrih ostvarenja

Val hrvatskih hitova nastavio je zapljuskivati domaća kina i u 2013. godini u kojoj je 14 dugometražnih igranih filmova u Nacionalnom programu festivala u Puli navijestilo rekordnu proizvodnju u povijesti hrvatske kinematografije, a inozemnu festivalsku karijeru ostvarilo više naših ostvarenja. Hrvatske je filmove ukupno vidjelo nešto manje od 450 tisuća ljudi, što je impresivna brojka s obzirom da je protekle dvije dekade prosjek gledanosti bio desetak puta manji (oko 30.000). Na vrhu gledanosti nalazi se komedija “Svećenikova djeca“ s 158.130 gledatelja, ujedno broj jedan nacionalni blockbuster u 21. stoljeću koji je i izvan okvira Lijepe naše zabilježio najveći uspjeh moderne CRO kinematografije – nominaciju Europske filmske akademije, respektabilnog europskog Oscara. Drugo i treće mjesto drže filmovi za djecu – “Šegrt Hlapić“ sa 129.923 gledatelja zaključno s 23. prosinca (još uvijek se nalazi u kinodistribuciji) i “Zagonetni dječak“ s 68.969. Romantična komedija “Sonja i bik“ privukla je 38.682 kinoposjetitelja u ovoj godini, a ukupno 97.927 računajući prošlu. Top-pet upotpunjuju “Kauboji“ s 33.367 gledatelja. Očekivala se veća gledanost “Kauboja“ – taj je film krenuo s paralelnim prikazivanjem na 42 ekrana u gradovima i malim sredinama zahvaljujući hvalevrijednom projektu digitalizacije nezavisnih kina, vrijednim oko 12,5 milijuna kuna, koji je od 146 dvorana digitalno opremio njih 128. Moguće da će projekt digitalizacije tek u 2014. uzeti punoga maha u povećavanju posjećenosti i jačanju neovisne kinoprikazivačka mreže. U međuvremenu, postoji i druga, nešto tamnija strana medalje. Dok komedije i filmovi za djecu kolo vode, drame, pomaknuti art-filmovi i trileri ostaju na kinomargini skupljajući jedva četiri znamenke, poput “Obrane i zaštite“ (2566 gledatelja), “Visoke modne napetosti“ (1484) i “Nije sve u lovi“ (1259). To je još i dobro uzme li se otvaranje od 115 gledatelja “Djece jeseni“. Drama s Juditom Franković i Leonom Lučevom povučena je iz distribucije prije nego što je došla do Splita na recenziju i možebitno sudjelovanje u “top-7“ listi na kojoj su prva tri mjesta mogla biti i ispremiješana. Toliko se “Vis-a-Vis“, “Projekcije“ i “Obrana i zaštita“ ističu od ostalih.

1. VIS-A-VIS (Nevio Marasović)
“S Marasovićem ima nade za hrvatsku kinematografiju“, završili smo recenziju filma “The Show Must Go On“. Tri godine kasnije nadanja su potvrđena. Marasovićev drugijenac, niskobudžetni, zgodno naslovljeni “Vis-a-Vis“, upravo je film kakav treba našoj ustajaloj kinematografiji. Mali-veliki film koji šapuće neke moderne “meta“ glasove. Mladenački. Iskren. Kreativan. Stvaran. Možda i zato što se njegova radnja otvoreno koketira sa stvarnošću. “Vis-a-Vis“ je produkt stvaralačke blokade. Marasović nije uspio snimiti željeni film i taj je proces pretvorio u ovaj koji gledate, zamućujući granicu umjetnosti i stvarnosti. U Marasovićevu biseru pronađeno je skriveno mjesto gdje završava film, a gdje započinje život, i “vice versa“.

2. PROJEKCIJE (Zrinko Ogresta)
Prvi put otkako dolazi u Pulu, a dolazi od sredine devedesetih, Zrinko Ogresta se nije “pozlatio“ Arenom. Previd je nevjerojatan jer se dogodio za najbolje režirani film u njegovoj karijeri, suludo izazovan u eksperimentalnosti. “Pomlađeni“ Ogresta snimio je “Projekcije“ u realnom vremenu, u jednoj izoliranoj prostoriji, na seansi edukacije iz psihoterapije. Pratimo razmjenu subjektivnih kadrova polaznika koji se međusobno prepiru, imaju napade psihoze i kameri se obraćaju kao jednom od aktera dok ona hvata njihov izvanjski i unutarnji pogled na svijet. Akteri su utjelovljenje prosječnih stanovnika Lijepe naše i mogli bi biti dio nekog “bigbrotherovskog“ eksperimenta. Intruzije snimaka nadzorne kamere približavaju film reality showu hrvatskog društva.

3. OBRANA I ZAŠTITA (Bobo Jelčić)
Odlično glumljena “Obrana i zaštita“, apsolutni laureat Pule, imala je premijeru na prestižnom Berlinaleu. Kad se film pogleda, shvatljivo je i zašto. Vizualno je to veoma dojmljiv festivalski/art uradak koji ne izgleda kao da ga je režirala hrvatska ruka, već možda rumunjska, svakako europska. Bobo Jelčić uspješno je, k tome, zamaskirao svoje kazališno porijeklo: kamera je dokumentaristički pokretna vrteći se ukrug svakodnevice hrvatskog protagonista i prateći njegovo tumaranju sivim ulicama podijeljenog Mostara tijekom odlaska na “đenazu“ muslimanskom prijatelju. No, teatar je metafizički prisutan u filmu. Teatar apsurda. Glavni akter priče ne očekuje Godota, već poziv stanovitog Dragana. Halo?

4. SVEĆENIKOVA DJECA (Vinko Brešan)
Na nedavnom Festivalu naroda i vjera u talijanskom gradu Terni “Svećenikova djeca“ osvojila su glavnu nagradu u dugometražnoj igranoj konkurenciji. U Hrvatskoj ljudi od vjere nisu bili tako tolerantni. Jer, ispod narodnjačke komedije, uglavnom lišene jeftinog banalnog humora za najširi puk, krije se na momente i subverzivan film. Mladi svećenik da buši kondome i radi na porastu nataliteta? Provokacija. Nečuveno. Ali, to nije bilo sve što se tiče crkve. Zato su kontroverzije pratile distribuciju “Svećenikove djece“ i iznjedrile polemiku. No, podignuta prašina samo je časnom ocu filma Vinku Brešanu išla na ruku i blagoslovila njegovu hitoidnost. “Svećenikova djeca“ postala su “event movie“ kojemu se moralo masovno nazočiti.

5. KAUBOJI (Tomislav Mršić)
“Kauboji“ su dogalopirali u distribuciju na krilima nagrade publike na Puli, ali iz njih izašli laganim kasom. Očekivanja su očito bila prevelika od adaptacije hit-predstave Teatra Exit, napumpana na “100+“ tisuća gledatelja. Gdje je zapelo, tko će ga znati. No, u pitanju je spretno prebacivanje teatra u kino na način da se ostalo vjerno predlošku, ali i filmski nadogradilo njegovu vesternsku dramaturgiju. Mršićev podcijenjeni film otvara se nepreglednim panonskim totalima koji asociraju na “kaubojski“ Teksas, a odigrava se poput britanskog hita “The Full Monty“. U komediji se, dakle, miješa gorko sa slatkim. Ovako bi mogao izgledati vestern na kazališnim daskama kina u režiji Finca Akija Kaurismakija.

6. NIJE SVE U LOVI (Dario Pleić)
Rijetka zvijerka u modernom hrvatkom filmu. “Nije sve u lovi“ ima barem dvije scene (disko, lunapark) koje vizualnom i auditivnom (“Vrijeme je“ u izvedbi Zostera) ljepotom nadmašuju sve viđeno ove godine unutar naše kinematografije. A tu je napokon i žanr, za promjenu triler. Niskobudžetni film redatelja Darija Pleića odmotava se kao klasični američki triler s finalnim obratom i likom bankara gorim od kamatara. Pleić zanatski vrlo solidno vodi “amerikanizirana“ zbivanja upakirana u jasni hrvatski društveni kontekst. Nezaposlenost i neimaština su pokretač radnje. Zbog manjka kuna mladi par upada u veliku nevolju. No, naslov filma je dvostruko ironičan. Nije sve u lovi. Ima nešto i u talentu.

7. ŠUTI (Lukas Nola)
O filmu “Šuti“ se proteklih dana očekivano naveliko govori. Bez premca najnasilniji hrvatski film, čak i u konkurenciji “Metastaza“ i “Ljudoždera vegetarijanca“. Kako drukčije snimiti dramu o psihofizičkom obiteljskom zlostavljanju ako ne nasilno? Ipak, da gledatelj u kinu ne padne posve u afan prilikom izlistavanja traumatična života protagonistkinje, Lukas Nola je, kao veliki esteta, “Šuti“ snimio maksimalno stilizirano i ljepotom kadra napravio odmak od grozote zbivanja unutar istog. Snimatelj Mirko Pivčević u tom je smislu odigrao presudnu ulogu da stil pobijedi sadržaj i “Šuti“ izgleda kao neka snoliko-košmarna božićna (anti)bajka.

Ex-YU regija
Trolist najboljih filmova iz regije čine “Epizoda u životu berača željeza“ Danisa Tanovića, “Krugovi“ Srdana Golubovića i “Smrt čoveka na Balkanu“ Miroslava Momčilovića. Visokom izvedbenom razinom oni nadilaze uske okvire Balkana, pa nije čudo da je, recimo, Tanović nadomak nove nominacije za Oscara.

Kratkometražni
Mnoštvo je dojmljivih kratkmetražnih filmova bilo i tijekom 2013., čime se potvrđuje da je ta forma na kreativnom vrhuncu posljednjih godina (ostvarenja Hane Jušić, npr.). Istaknimo “Balavicu“ Igora Mirkovića, “Ko da to nisi ti“ Ivana Sikavice, “Pinokija“ Tome Šimundže, “Trapulu“ dvojca Ramljak-Škobalj, “Pokret“ Tamare Bilankov, “Kutiju“ Nebojše Slijepčevića, “Priču o Mari iz Velog Varoša“ Igora Šeregija…

Dokumentarci
“Kak’ je doma?“ Kaje Šišmanović, “Autofokus“ Borisa Poljaka, “U braku sa Švicarcem“ Arsena Oremovića, “Presuda“ Đure Gavrana… samo su neki od kvalitetnih domaćih doksova. No, ako trebamo izdvojiti favorita, bio bi to “Gangster te voli“ Nebojše Slijepčevića o posredniku za brakove Nedjelju Bajiću. Nedjeljko je nedavno izjavio da će, ako treba, spajati i istospolne brakove. Eto materijala za natavak, Nebojša.

Dva podcijenjena
“Visoka modna napetost“ Filipa Šovagovića i “Oproštaj“ Dana Okija najpodcjenjeniji su filmovi godine. Šovagovićev film je narativno kaotičan, ali ako to i nije bila namjera autora, “Visoka modna napetost“ svejedno dobro funkcionira u toj kaotičnosti kao mješavina eksperimentalnog arta izvanredne vizualizacije i narodske mediteranske komedije. Oki je, pak, eksperimentalnost prijašnjih filmova trampio za melodramu i socioekološki angažman (azbestoza u Vranjicu). Iako je “Oproštaj“ njegovo dosad najkomunikativnije ostvarenje, nije nažalost izborilo pravo na redovnu kinodistribuciju.

Najgori film
Gledanost “Šegrta Hlapića“ u kinima je za svaku pohvalu. Radi se o trećem najvećem CRO hitu u novom mileniju zasad, iza “Svećenikove djece“ i “Muškarca bez brkova“. No, uspjeh bi bio potpuniji da je film zaigraniji, režiran s više poleta i manje “ulickan“. Šegrt Hlapić izgleda kao da dolazi iz Zare (i) u scenama u kojima bi trebao biti siročić umrljan avanturom.

Najbolje uloge
Bogdan Diklić kao Slavko u “Obrani i zaštiti“ ostvario je jednu od najboljih izvedbi u bogatoj karijeri, ali najugodnije iznenađenje je Janko Popović Volarić u hrabroj “meta“ ulozi propalog glumca sapunica u “Vis-a-Vis“. Od glumica se najviše ističe Lana Barić u filmu “Šuti“ čiju ćemo rečenicu “Moja Beba, moja najveća ljubav“ teško izbiti iz glave. Pohvale još svakako zaslužuju Nada Đurevska (“Obrana i zaštita“), Marija Škaričić (“Svećenikova djeca“) i Andrea Mladinić (“Oproštaj“), kao i čitav glumački ansambl “Projekcija“.

Glumačka otkrića
Tihana Lazović svakako je žensko glumačko otkriće godine: vidjeli smo je u sporednoj ulozi “Svećenikove djece“ i glavnoj filma “Šuti“. No, Tihana nije jedina. Sara Stanić (“Nije sve u lovi“), Iva Babić (“Hitac“) i Ivana Rushaidat (“Kauboji“) utjelovile su za hrvatski film prilično snažne ženske likove. Prve dvije dame su i iznijele filmove u kojima su glumile.

In memoriam
Tijekom 2013. napustio nas je redateljski velikan hrvatskog filma Krsto Papić, kao i glumci Dolores Lambaša, Đuro Utješanović, Mato Ergović, Boris Festini, Gordan Pičuljan i Eliza Gerner.

CRO FILM 2013. Godina povijesnih kinorekorda, glumačkih debitantica i šačice jako dobrih ostvarenja

Novo ruho Policijskoj postaji Hvar

Budući da je zgrada Policijske postaje Hvar izgrađena još 1979. godine i u međuvremenu je postala vrlo derutna, MUP RH odlučio ju je obnoviti prema projektnoj dokumentaciji splitske tvrtke “Galasso” d.o.o. Rekonstruira se krovište, sanira se fasada i mijenja vanjska stolarija. Izvođač radova je “Melcon” d.o.o. iz Solina, njihova je vrijednost 1.387.500,38 kuna (uključujući PDV), a trebali su biti

Novo ruho Policijskoj postaji Hvar

Došao je narodni papa, a otišli su Mandela, Thatcher i Chavez

Odreknuće Benedikta XVI. i izbor novog, “narodnog pape”, otkriće bivšeg obavještajca Edwarda Snowdena, svrgavanje egipatskog predsjednika Mohameda Mursija, povijesni prijelazni sporazum o iranskom nuklearnom programu, izbjegavanje strane intervencije u Siriji, masovni prosvjedi u Ukrajini, korupcijski skandal u Turskoj i razorni supertajfun na Filipinima

Došao je narodni papa, a otišli su Mandela, Thatcher i Chavez

Splitska 2013.: godina turističkog booma, spomenika i nezaposlenosti

Investicija vrijedna 30 milijuna eura – gradnja luksuznog hotela u jugoistočnom dijelu Trsteničke uvale – još je na čekanju. Investitor – poznati poduzetnik Jako Andabak – polako gubi strpljenje čekajući ciljanu izmjenu GUP-a kojom bi mu se omogućilo da parceli za hotel pripoji susjednu zelenu površinu čime bi joj se povećala izgrađenost na 22.000 kvadrata

Splitska 2013.: godina turističkog booma, spomenika i nezaposlenosti

Ne gurajte prste u nepoznata dlakava klupka! A evo i zašto…

Jedan Meksikanac objavio je na Vineu snimku svog iskustva sa zagonetnim crnimm klupkom. Nakon što je gurnuo prst u zagonetno dlakavo klupko iz njega je izašla sva sila ratobornih bića koja su razoznalca natjerala u bijeg.

Ne gurajte prste u nepoznata dlakava klupka! A evo i zašto…